ČETIRI BUNARA: NEISPRIČANA PRIČA

Nakon sušnog ljeta, šibenska općina 10. siječnja 1446. godine sklapa ugovor sa majstorom Jakovom Corerrom iz Tranija, poznatim graditeljem, o gradnji jedne velike cisterne. Nadzor nad izvođenjem radova na gradnji cisterne u Šibeniku povjeren je čuvenom arhitektu, graditelju i kiparu Jurju Dalmatincu, koji je u ovo vrijeme, zbog nekih nesporazuma i nedostatka novca, imao manje posla na gradnji katedrale.¹ Raširena kasnosrednjevjekovna praksa u pojedinim obrtima kao što je klesarstvo bila je da su majstori uz šegrte na posao primali i pomoćnike, bilo majstore, bilo iskusnije radnike.²
Zamišljeni razgovor na gradilištu nas smješta u kontekst Šibenika 15. stoljeća: Venecija je na vlasti, jedna od ključnih grana privrede je solarstvo³, prijeti turska opasnost, suše i bolesti. Uz to se dijalog na gradilištu referira na međusobne odnose majstora, radnika i šegrta, zastoj pri izgradnji katedrale, probleme grada sa vodom te pregovore oko financiranja. Čini se da se neki izazovi u građevinarstvu nisu puno promijenili do današnjeg doba.

1. J.Ćuzela, I. Šprljan: Četiri bunara u renesansnom Šibeniku, str. 112, iz Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Vol. 41 No. 1, 2008. 
   
2. J. Kolanović: Šibenik u kasnom srednjem vijeku, str. 265, Školska knjiga, Zagreb, 1995. 
   
3. Šibensko solarstvo: Sol kao izvor bogatstva Šibenika, Muzej Grada Šibenika, Šibenik 2019., str. 7.